U jutro maglovito, doletjele grlice,
Gugutanjem krovove bude,
Proljeće im u krilima skrito,
Jutru pjesmu nude.
Ovo, nije ko proljeća prošla,
Pupovi se još iz sna ne bude,
Ipak miris donio je vjetar,
Zora, koje preko polja rude.
Sa rukom mi u ruci, pričaš o nebu,
Borovima, što skrivaju gnijezda
Oblacima, što ih vjetar nosi
I vedrini koju krasi zvijezda.
A one u krošnju se skrile
Vitog bora, ponosnog srebrenca,
Samo gugut odaje ih gore
I na krovu od staroga zdenca.
Proljeće još im u krilima skrito,
Dok jaglaci prostrti se žute,
Ipak, sunce još ne grije toplo,
Pa se čini da i vjetri šute.
(2012)
Nema komentara:
Objavi komentar