Kuda god prolazimo ostavljamo korake iza sebe,a njih vrijeme i vjetrovi brišu,pokazujući nam da je naša prisutnost u nekom kraju ,na nekom mjestu ista kao da ostavljamo stope u prašini.Iako smo negdje boravili,našim odlaskom,više nismo na tom mjestu.Mi se sjećamo krajolika,mjesta,i vremena i odnosimo te momente u buduće vrijeme.
utorak, 27. ožujka 2012.
STOPE U PRAŠINI
Tamo gdje me nema
šute moji ostavljeni koraci
ušima mojim stran plač je djeteta
prašnjavih dlanova
O,da se vratim
ponovno bi kiše isprale ilovaču
i proljeće rasulo trešnjine latice
po dvorištu širokom
cestom, vjetar bi raznio
moje stope u prašini
(1979)
Stihovi iz prve zbirke poezije"STOPE U PRAŠINI" Ljerke Varga
izdane u Zagrebu u svibnju 1989 god,biblioteka Trikulium-šesto kolo
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar